21 Studeni 2024
Zbog svojih zemljopisnih i klimatskih specifičnosti te bogate povijesti i kulture, Hrvatska ima veliki broj tradicionalnih proizvoda koji bi standardizacijom kvalitete, povećanjem proizvodnih kapaciteta te zaštitom oznakama zemljopisnog podrijetla, tradicije ili izvornosti, trebali postati hrvatski izvozni brand posebice kroz turističku ponudu.
Konzumacija tradicionalnih prehrambenih proizvoda koji su vezani za određeno podneblje, za način života, običaje i kulturu sve više privlače potrošače veće kupovne moći. Europska unija pridaje veliki značaj proizvodnji tradicionalnih proizvoda, jer doprinosi održivom razvoju sela, ruralnom turizmu i većem dohotku proizvođača što je u skladu s ciljevima zajedničke poljoprivredne politike (CAP) i najnovijim sustavom potpora tzv. jedinstvenim plaćanjem po farmi (SFP).
U zemljama EU zaštićeno je više od 840 tradicionalnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od čega 54 čine tradicionalni mesni proizvodi: različite vrste kobasica, pršuta i drugih sporofermentiranih mesnih proizvoda.
U Hrvatskoj su prema starom Zakonu o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga (N.N. 78/99, 127/99) od mesnih pripravaka i proizvoda od mesa zaštićeni su samo Istarski pršut, Slavonski domaći Kulen/Kulin i Drniški pršut. Kako bi nacionalni sustav zaštite bio kompatibilan EU, a naši proizvodi označeni i prepoznatljivi na integralnom tržištu EU za sve navedene proizvode kao i ostale koji se namjeravjau zaštititi potrebno je provesti postupak zaštite sukladno Zakonu o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (N.N. broj 84/08; 75/09; 107/09), Pravilniku o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ( N.N. broj 88/09) i Pravilniku o oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (N.N. broj 82/09). Navedeni Zakon i Pravilnici usklađeni su s Uredbom Komisije (EZ-a) broj 1898/2006 od 14. prosinca 2006. koja predviđa detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća 510/2006 o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Uredbom Komisije (EZ-a) broj 1216/2007 od 18. listopada 2007 koja predviđa detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ-a) broj 509/2006 o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima.
Probleme u proizvodnji i plasmanu tradicionalnih mesnih proizvoda mogli bi podijeliti u tri skupine: tehnološki problemi, marketinški te veterinarsko-zdravstveni.
Vezano uz tehnologiju proizvodnje tradicionalnih mesnih proizvoda najveći problem je standardizacija uvjeta proizvodnje: osnovnih sirovina, dodataka, tehnoloških parametara te posebice, uvjeta zrenja tijekom kojeg tek manji broj proizvođača primjenjuje najnovija tehnološka dostignuća, odnosno automatizirane komore za zrenje koje su neophodne kako bi se tradicionalni tehnološki parametri održali konstantnim te neovisno o klimatskim uvjetima, osigurala kontinuirana proizvodnja tijekom cijele godine.
S marketinškog stajališta najveći problemi vezani su uz nedostatne proizvodne kapacitete i sezonske osilacije u opskrbi tržišta. Taj problem je usko vezan sa udruživanjem proizvođača u proizvodne udruge i nepostojanjem zaštite proizvoda. Također, naglašen je i problem sive ekonomije i nelojalne konkurencije.
S veterinarsko-zdravstvenog stajališta najveći problemi su vezani su činjenicu da proizvodnja u obrtima i obiteljskim gospodarstvima koja čine većinu proizvodnih kapaciteta, u velikom broju slučajeva, nije u legalnom sustavu poslovanja što dovodi u pitanje sigurnost proizvoda te onemogućava djelotvoran veterinarsko-zdravstveni nadzor.
S obzirom na dohodovnost i tržišnu konkuretnost tradicionalnih mesnih proizvoda u Hrvatskoj je trend povećanja proizvodnih kapaciteta, te postoje sve izraženiji zahtjevi proizvođača i udruga proizvođača za edukacijom i to posebice u području tehnologije proizvodnje i standardizacije kvalitete što je okosnica i ovog studijskog programa.
Značajnu pomoć pri organizaciji ovog studija omogućila je i višegodišnja suradnja PTF-a s njemačkom vladinom Agencijom GTZ i Ministarstvom poljoprivrede koja je rezultirala osnivanjem „CMQ - Centra za kvalitetu mesa" pri PTF-u. CMQ u svom sastavu ima laboratorij koji se uz analizu tradicionalnih mesnih proizvoda bavi i savjetovanjem i edukacijom proizvođača.
Studij je sastavljen po uzoru na srodne studije istaknutih sveučilišta u EU te na osnovi višegodišnjeg iskustva PTF-a u Osijeku u dodiplomskoj i polijediplomskoj nastavi.
Naziv studija
Tehnologije tradicionalnih mesnih proizvoda
Nositelj studija
Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek
Voditelj studija
prof. dr.sc. Dragan Kovačević
Trajanje studija
Rok za završetak studija je pet semestara.
Uvjeti upisa na studij
Studij mogu upisati kandidati koji su završili studij na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Osijek (PTF), istovjetne studije na drugim visokim učilištima u RH ili inozemstvu, studije na Kemijsko-tehnološkom, Agronomskom, Poljoprivrednom i Veterinarskom fakultetu, uz polaganje ispita s dodiplomskog studija PTF-a, neophodnih za nastavak studija. Odluku o tome donosi Povjerenstvo za specijalističke studije nakon analize nastavnih planova navedenih fakulteta. Kandidati koji su završili neki drugi fakultet mogu upisati ovaj studij pod uvjetom koji će donijeti Fakultetsko vijeće. Kandidati za upis na studij moraju imati prosjek ocjena na dodiplomskom studiju najmanje 3,0. Iznimno se može odobriti i upis s nižim prosjekom ocjena uz preporuku dva nastavnika s preddiplomskog studija. Odluku o tome donosi Fakultetsko vijeće na prijedlog Povjerenstva za specijalističke studije.
Kompetencije koje polaznik stječe završetkom studija
Polaznici koji završe specijalistički studij „Tehnologije tradicionalnih mesnih proizvoda" bit će osposobljeni za rad u mesnoj industriji i ugostiteljstvu te osposobljeni za pokretanje poduzetničkih projekata: obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG), obrta ili trgovačkih društava, koji se bave proizvodnjom tradicionalnih mesnih proizvoda. Također, polaznici koji završe studij „Tehnologije tradicionalnih mesnih proizvoda", bit će osposobljeni za rad na poslovima istraživanja i razvoja u području kvalitete, zdravstvene ispravnosti, marketinga i zaštite tradicionalnih mesnih proizvoda.
Akademski naziv koji se stječe završetkom studija
Magistar struke (zvanje stečeno na dodiplomskom studiju), specijalist za tehnologije tradicionalnih mesnih proizvoda.
